Ebu Hanife je rođen u Kufi (Irak) 80.
godine po Hidžri, što znači da je, gledano s historijskog stanovišta,
bio u prilici da se susretne s nekim od ashaba i tako zasluži časni
epitet "tabi'ina", koji predstavlja posebnu čast, s obzirom na
jedinstvenost generacije koju je odgojio lično Allahov poslanik,
s.a.v.s, i koja je imala ogroman utjecaj na generaciju koja će doći
poslije nje.
Historičari, poput Ibnu S'ada, autora čuvenih Tabekata, zatim Ibnu 'Abdu-l-Berra, 'Irakija, Hatiba el-Bagdadija, Zehebija, Mizzija, Ibnu Hadžera, Sujutije i dr. uglavnom su saglasni da imam Ebu Hanife pripada generaciji tabi'ina koja je imala čast da uči pred ashabima, i na koju se odnose riječi Allaha Uzvišenog izkazane u 100. ajetu sure Et-Tevbe:"A prethodnicima i prvim od muhadžira i ensarija, i onima koji su ih slijedili u dobročinstvu - Allah je zadovoljan njima i oni su zadovoljni Njime, pripremio im je džennete ispod kojih teku rijeke, vječno će u njima biti, zauvijek. To je veličanstven uspjeh."
Njegova superiorna inteligencija i oštroumnost, izvanredna pobožnost i iskrenost i, nadasve, ogromna ljubav prema znanju i nauci, učiniće ga, ne samo jednim od najvećih autoriteta svoga vremena, već i nezaobilaznim izvorom šerijatskog znanja za sva vremena. Imam Ebu Hanife je utemeljitelj hanefijske pravne škole i njegova rješenja i odgovori na hiljade šerijatskopravnih pitanja i problema raširili su se na sve strane svijeta i ostali vjerno sačuvani do dana današnjeg. Muslimani našeg podneblja su, od dolaska islama na ove prostore, vezani za mezheb čije je temelje postavio imam Ebu Hanife.
Upravo taj mezheb je tokom historije islama imao najveći broj sljedbenika, s obzirom na činjenicu da su ga dvije velike islamske države (Abbasijska od 132. do 656. po Hidžri, i Osmanlijska od 1299. do 1924. godine) zvanično prihvatile u svojim pravnim i sudskim sistemima. Vjerovatno je to jedan od bitnih faktora koji su utjecali da ovaj mezheb i danas ima najveći broj sljedbenika u svijetu.
Historičari, poput Ibnu S'ada, autora čuvenih Tabekata, zatim Ibnu 'Abdu-l-Berra, 'Irakija, Hatiba el-Bagdadija, Zehebija, Mizzija, Ibnu Hadžera, Sujutije i dr. uglavnom su saglasni da imam Ebu Hanife pripada generaciji tabi'ina koja je imala čast da uči pred ashabima, i na koju se odnose riječi Allaha Uzvišenog izkazane u 100. ajetu sure Et-Tevbe:"A prethodnicima i prvim od muhadžira i ensarija, i onima koji su ih slijedili u dobročinstvu - Allah je zadovoljan njima i oni su zadovoljni Njime, pripremio im je džennete ispod kojih teku rijeke, vječno će u njima biti, zauvijek. To je veličanstven uspjeh."
Njegova superiorna inteligencija i oštroumnost, izvanredna pobožnost i iskrenost i, nadasve, ogromna ljubav prema znanju i nauci, učiniće ga, ne samo jednim od najvećih autoriteta svoga vremena, već i nezaobilaznim izvorom šerijatskog znanja za sva vremena. Imam Ebu Hanife je utemeljitelj hanefijske pravne škole i njegova rješenja i odgovori na hiljade šerijatskopravnih pitanja i problema raširili su se na sve strane svijeta i ostali vjerno sačuvani do dana današnjeg. Muslimani našeg podneblja su, od dolaska islama na ove prostore, vezani za mezheb čije je temelje postavio imam Ebu Hanife.
Upravo taj mezheb je tokom historije islama imao najveći broj sljedbenika, s obzirom na činjenicu da su ga dvije velike islamske države (Abbasijska od 132. do 656. po Hidžri, i Osmanlijska od 1299. do 1924. godine) zvanično prihvatile u svojim pravnim i sudskim sistemima. Vjerovatno je to jedan od bitnih faktora koji su utjecali da ovaj mezheb i danas ima najveći broj sljedbenika u svijetu.
0 komentari:
Objavi komentar